Svatko od nas ima drugačiju životnu priču i različite uspomene. Ova multimedijalna instalacija sastoji se od 10 slika dimenzija cca 140 x 300 cm, zvuka-melodije, prostora i čovjeka koji se nalazi u središtu umjetničkog djela. S tim radom pokušavam potaknuti ideasteziju naših uspomena. Ideastezija je temelj sinestezije (zajednički osjećaj), a temelji se na povezanosti ideje i osjećaja. Apstraktne slike nastale su procesom apstrahiranja oblika koje sam deformirala, transformirala i preoblikovala slobodnim gestualnim potezima kista, valjka i ruke. Najviše sam koristila hladne boje zbog postizanja željenog efekta hladnoće. U izradi zvuka-melodije sam koristila prirodne zvukove poput puhanja vjetra, taljenja leda, padanja kiše i snijega i sl. u kombinaciji sa strateškim pauzama koje sam promatrač proizvodi i čuje te svojim prisustvom postaje dio same instalacije. Zvuk-melodija traje oko 4 minute i on nije sakriven već je prisutan kroz zvučnike koji se nalaze u instalaciji. Sa svakim ponavljanjem zvuka - melodije taj rad nije isti, a niti doživljaj niti sjećanja. Boja također ima jak utjecaj na našu psihu no da bi djelovanje boje moglo biti potpuno trebamo biti okuženi tom bojom, u ovom slučaju kombinacijom plavkastih i zelenkastih tonova.