Istraživajući za svoj diplomski i slušajući glazbu došao je trenutak kad je počela svirati glazba “Advertising Music - To The Sea”, a ja počela prepisivati sljedeću rečenicu Goetha: “Tonovi su, kao što je rečeno, ravnodušnije prirode premda svejedno podliježu tajnom zakonu jednako izričite suprotnosti koja se ne zamjećuje sama po sebi u smislu neophodne i nepromjenjive suprotnosti kao kod boje, već ju je, prema umjetnikovoj želji, moguće čuti i osjetiti u svako tonu i u onome slijedu koji od njega proistječe.”

 

Sve se tako lijepo poklopilo. Slova su postali tonovi, tonovi su postali slova. Svaki ton te glazbe i svaku riječ koju sam pisala, osjećala sam. Rečenica odražava moje mišljenje, a slika koju gledajući kako ruke tipkaju, ne znajući što točno tipkaju održava gledatelje budnima. Čuvši početak zvuka i pišući početak rečenice počela sam jedno nevjerojatno putovanje. Putovanje koje kratko traje, a puno znači. . Puno toga se događa u našim životima i puno prekrasnih i vrijednih trenutaka prođe bez da to shvatimo. Bez da ih osvijestimo. Ovdje se dogodila sinestezija - ideastezija.